kad smo ekstremno umorni, izloženi stalnom stresu..postajemo bezvoljni, nezainteresirani,usporeni, pospani…što su dodirne tačke sa depresijom…
…da li su te dvije stvari povezane..ili ih trebamo posmatrati odvojeno…nije li i svaki umor na neki način depresija..i svaka depresija psihički, a ponekad i fizički izazvan umor..?
…dobro sjećam se jedne žene koja je pregazila djevojčicu i od tada se liječi od depresije…
…to je drugi slučaj..iako je također bila sažeta, bezvoljna, sklona plaču i odavala utisak umorne osobe od života….
..sad želim samo povezati ova dva pojma ili naglasiti razlike…
…i možda odrediti tačku kad svoj umor trebamo ozbiljnije shvatiti…?!
..depresija spada u psihoze…što je također dosta diskutabilno za mene…doduše postoje prelazne forme, podjele..endogena..manično-depresivna…situaciona..sastavni dio PTSP-a, anksiozno-depresivni poremećaj…može li umor dovesti do anksizno depresivnog poremećaja….?…i do čega sve još….